pruverbi:
- Cui pirduna a so figghia l'erruri, la metti a la pirdizzioni.
- Lu pirdunàri è di Diu, lu scurdàri è di li misseri.
- La prima si pirdùna, la secunna si condùna, e la terza si bastùna.
pirdunari
prisenti
pirdunamu
pirdunati
pirdùnanu
passatu
pirdunai
pirdunasti
pirdunau
pirdunamu
pirdunàstivu
pirdunaru
mpirfettu ndi.
pirdunava
pirdunavi
pirdunava
pirdunàvamu
pirdunàvavu
pirdunàvanu
mpirfettu cung.
pirdunassi
pirdunassi
pirdunassi
pirdunàssimu
pirdunàssivu
pirdunàssiru
futuru
pirdunirò
pirdunirai
pirdunirà
pirduniremu
pirduniriti
pirdunirannu
cundiziunali
pirdunirìa
pirdunirivi
pirdunirìa
pirdunirìamu
pirdunirìavu
pirdunirìanu
participiu
aviri pirdunatu
agg.: pirdunatu
Traina (1868)
Pirdunari.
- v. a. Rimettere dalla colpa: perdonare.
- Donare, rilasciare: perdonare
- nun la pirdunari, non la risparmiare: non la perdonare.
- pirdunatimi, modo di contraddire altrui dolcemente: perdonatemi.
- signuri pirdunatimi, modo di chieder perdono a Dio di cosa che si debba dire.
- cu pirduna sarà pirdunatu, chi perdona sarà perdonato.
- lu pirdunu è vinditta divina, è sublime!
- pirduna ad autru e castiga a te stissu: perdona a tutti, ma niente a te.
- cu' pirduna a so figghia l'erruri, la metti a la perdizzioni: chi meglio mi vuole peggio mi fa.
- la prima si pirduna, la secunna si conduna, e la terza si bastuna: la prima si perdona, alla seconda si bastona e alle tre si cuoce il pane, ovvero si dà il cavallo. P. pass. pirdunatu: perdonato.
La vuci di Traina veni dû
Wikisource Talianu
e veni pubblicata sutta la licenza
CC BY-SA 4.0.